- Naslovna
- Istraživači
- Tanja Ignjatović
Tanja Ignjatović
Autonomni ženski centar, Beograd.

PRIMENA ZAKONA O SPREČAVANJU NASILJA U PORODICI IZ PERSPEKTIVE ZAPOSLENIH U CENTRU ZA SOCIJALNI RAD
Iako se Zakon o sprečavanju nasilja u porodici primenjuje duže od četiri godine, njegova primena i efikasnost retko su sagledavani iz perspektive zaposlenih u centrima za socijalni rad. Stoga je predmet ovog istraživanja bila analiza iskustva predstavnika ove služe, sa naglaskom na saradnju, unutrašnje procedure i efekte procena i planova, s ciljem da se utvrde pozitivne promene i izazovi u vezi sa organizacijom, sadržajem rada i zaštitom i podrškom žratva nasilja u porodici. Korišćen je kvalitativni pristup, odnosno tematska analiza, a fokus-grupna diskusija kao istraživačka tehnika. Uzorak ispitanika činile su 32 osobe iz centara za socijalni rad u Nišu i opštinama koje gravitiraju Osnovnom javnom tužilaštvu u Nišu. Uključeni su i podaci ranije sprovedene analize po istoj metodologiji na uzorku od 61-og učesnika iz 17 odeljenja Gradskog centra za socijalni rad Beograd, što može da doprinese povećanju reprezentativnosti uzorka. Rezultati su ukazali na ocenu unapređene razmene informacija i saradnje sa predstavnicima policije i tužilaštva, ali i da nedostaje razumevanje fenomena, položaja i potreba žrtve, preventivne prirode hitnih mera, kao i sistematična procena bezbednosnih rizika. Nema dovoljno lokalanih usluga, a trebalo bi unaprediti njihovu stalnost, dostupnost, kvalitet i međuresornu saradnju. Neodgovarajuće je praćenje i procena efekata preduzetih mera i usluga porške, organizacija rada opterećena je nizom problema, nedostaju obuke, kao i resursi, što dovodi do „rada po inerciji” i pojave „sagorevanja”, te traži sistemska rešenja.

NASILЈE U INTIMNOM PARTNERSKOM ODNOSU: RODNA ASIMETRIJA ILI RODNA SIMETRIJA
Nasilje prema ženama poslednjih petnaest godina u Srbiji dobija sve veću pažnju opšte i stručne javnosti. I pored toga postoji dosta nerazumevanja osnovnih karakteristika fenomena, čak i kod profesionalaca, što umanjuje efekte postojećih mera i politika, uključujući i zaštitu žena. U radu su prikazani glavni izazovi u vezi sa razumevanjem rodne dimenzije nasilja u intimnom partnerskom odnosu. Nasuprot tendenciji da se žene u partnerskoj relaciji prikažu jednako fizički agresivne kao i muškarci, brojna istraživanja rasprostranjenosti, učestalosti i posledica potvrđuju da je nasilje muškaraca prema ženama ozbiljnije, da ga čine teža i učestalija dela, većeg raspona manifestacija i sa težim posledicama. Muškarci i žene mogu podjednako da izraze agresiju tokom sukoba, ali kada se radi o nasilju koje je motivisano kontrolom, koje ne zavisi od situacije, već je više sistemske prirode, rodna asimetrija je jasna. Rezultati analize nedvosmisleno potvrđuju da je neopravdano predstavljati nasilje u intimnom partnerskom odnosu rodno neutralnim pojmovima. Rodna perspektiva treba da je u osnovi svih mera za zaštitu i podršku žrtava nasilja u intimnom partnerskom odnosu.

RAZUMEVANJE NASILJA PREMA ŽENAMA ZLOUPOTREBOM DECE
Tekst fokusira pažnju na složeni fenomen nasilja prema ženama zloupotrebom ili zlostavljanjem dece, čiji rizik od pojave raste u periodu razdvajanja i razvoda partnera, uključujući i period postrazvodnog roditeljstva. Prikazani su ključni nalazi istraživanja o povezanosti nasilja prema ženama i zlostavljanja dece, uključujući i istraživanja u našem kontekstu. Navedene su ključne posledice nasilja u partnerskom odnosu za decu i za roditeljstvo, s posebnim naglaskom na period razdvajanja i razvoda, kao i na poveravanje dece i održavanje ličnih odnosa sa roditeljem kojem deca nisu poverena. Ove situacije uvećavaju bezbednosne rizike za žene i za decu, ali nisu praćene odgovarajućim institucionalnim reakcijama – stručnim procenama, sudskim odlukama, merama i uslugama centra za socijalni rad. Složenost problema, fragmentarni pristup u konceptualizaciji ključnih femomena, njihova međusobna protivrečnost, ali i sistemske rodne pristrasnosti, uz nedostatak znanja i resursa, navode se kao uzrok problema koje imaju stručnjaci. To zahteva nove konceptualizacije roditeljstva u kontekstu nasilja u partnerskom odnosu, povezivanje problema sa rodnim ulogama, jasno imenovanje muškog nasilja prema ženama i primarno usmerenje intervencija na bezbednost i podršku ženama, kao uslov za zaštitu dece, što je u skladu i sa ciljevima koji su proklamovani u Srbiji.