O STATUSU KOSOVA I METOHIJE
KOSOVSKA SANJIVOST SANU Kosovo (ni)je Srbija: prilog kritičkom tumačenju akademijske prakse samoodricanja
Sažetak
Autor u tekstu polazi od stava da je SANU jedna od nekoliko najuglednijih i najznačajnijih institucija srpskog naroda. Njeno delovanje u okrilju srpske nacije i države Srbije ima verodostojan istorijski i kulturni značaj, poput Srpske pravoslavne Crkve, Matice srpske, univerziteta, Vojske. Osim učešća u razvoju primenjenih nauka, književnosti i umetnosti, Akademija se stara u različitim oblicima identitetnog predstavljanja Srbije u balkanskom, evropskom i svetskom kontekstu. Ta uloga Akademiji omogućava jačanje identitetnih postignuća kojima se u raznim oblastima stvaralaštva doprinosi prepoznatljivosti srpske kulture i nauke. U tom smislu, od Akademije se očekuje znalačko i angažovano tumačenje i razumevanje najtežih problema koji opterećuju savremenu Srbiju. Kao potkrepu, autor je tekstu prezentovao glasove ustalasanog javnog mnjenja koje je reagovalo na uzgredno obrazložnu izjavu predsednika Akademije da Kosovo i Metohija više ne pripadaju Srbiji. Kostićeva izjava o potrebi odricanja od Kosova, koja je u javnosti većma primljena sa iznenađenjem i negodovanjem, izazvala je brojne nedoumice. One se roje oko toga da li ličnost koja ju je iskazala predstavlja isključivo njen lični stav kao građanina, ili je u naglašenom svojstvu predsednika SANU data u ime svih, ili pak, tek jednog broja članova Akademije koji ga tom stavu slede i podržavaju? Odatle je autor ocrtao ključnu razliku između privatnog stanovišta građanina Kostića, i izbraanog nosioca izborne javne funkcije, ovlašćenja i dužnosti – predsedika SANU Vladimira Kostića. Autor se takođe osvrnuo na stvarno poreklo ideje o podeli Srbije, prepuštanju KiM Albancima i Albaniji, koja svoj izvor ima u stanovištima Dobrice Ćosića. Na osnovu uvida o evoluciji ideje o amputaciji KiM od Srbije, pisac teksta je došao do zaključka da sadašnji predsednik SANU nije originalni autor te zamisli, nije prvi koji se zalaže za odustajanje Srbije od borbe za reintegraciju pokrajine KiM u svoj državni sastav. Njegove amputacione izjave su samo trenutno pojačani eho već izgovorenih preporuka pomenutog književnika i političara Dobrice Ćosića, Aleksandra Despića i, naravno, evroameričkih i evroalbanskih krugova. Pri svemu, u radu su navedene karakteritične kritike izjava Vladimira Kostića u atmosferi njegovog neodustajanja od kosovoizručiteljnih stanovišta. Osim krucijalane problematičnosti albanolikih stavova predsednika SANU, uskazano je i na neprestano mešanje fundamentalnih i proceduralnih dimenzija u delovanju SANU. Nažalost, takava praksa umanjuje ugled te tradcionalne identitetne institucije srpskog naroda. Pogoršanje u tom pogledu izaziva i višegodišnja negativna selekcija članova odeljenja kao i prodor ideološki i doktrinarno prononsiranih pripadika iz drugosrbijanskih i soroševskih krugova. Takva praksa, ne samo po mišljenju autora teksta, nego i mnogih drugih tumača zbivanja u Akademiji i povodom Akademije, može da dovede do poništavanja njenog naučnog, književnog, umetničkog i, povrh svega, njenog nacionalnog karaktera. Takvo urušavanje Akademije već je primetno tokom nekoliko skorijih izbornih ciklusa, i veliko je pitanjen do čega će najzad dovesti? Naposletku, autor je u kritičkom sagledavanju rada Akademije i izjava njenog predsednika, ipak optimista jer su već uočljivi brojni znakovi buđenja neslaganja i svesti da je reč o pojedinačnom i manjinskom mišljenju koje se vezuje za jednu kako se pokazalo nesmotrenu ličnost koja nastoji na produžetku vlastitog predsedničkog mandata.
Reference
