GLOBALIZACIJA I EKONOMIJA
KORPORATIVNI KAPITALIZAM, KRAJ JEDNE DOKTRINE – APSTRAKCIONIZAM ILI KREATIVNA DESTRUKCIJA
Sažetak
Kapitalizam kao uređenje svoju egzistencijalnu funkciju započinje napuštanjem feudalnog uređenja, od sredine 16. veka. Prošao je kroz tri faze: trgovački kapitalizam (XVII i XVII vek), industrijski kapitalizam (XIX i XX vek) i korporativni ili transnacionalni kapitalizam. Nakon industrijske revolucije razvojni put kapitalizma ulazi u fazu akceleracije. Ubrzava se proizvodnja i stopa rasta, ali i prometna faza izražena kroz potrošnju. Na taj način dolazi do ubrzanja reproduktivnog ciklusa, koji kapital deli na novčani i preduzetnički. Na taj način, naglašava se uloga finansijskog tržišta, hartija od vrednosti i berze. U fazi industrijalizacije započinje proces otuđenja radnika od efekata uloženog rada, upravo kroz mašine čiji je on kreator, i vlasnika od sopstvenog kapitala. From ističe da upravo u kapitalističkom načinu proizvodnje, dominiraju pojedinačni ciljevi (radnik, menadžer, vlasnik), i da se u njemu oni zovu zakoni tržišta, a u svakom drugom imali bi sinonim u anarhiji. Takvo otuđenje dovodi do potpune reifikacije čoveka i apstrahovanja čoveka ne samo od drugih već i od samog sebe. Čovek postaje projekcija iracionalnog zavisnika od materijalizovane forme duha zvane novac. Gigantske korporacije, geografski i funkcionalno rasprostranjene, etalon su korporativnog kapitalizma. Na strani kapitala dolazi do stepena otuđenja u smislu njegovih uloga i načinu korišćenja. Visok stepen kreditnog finansiranja obezbeđuje zavisnost od finansijskih tržišta, pa i povećava mogućnost pojave ekonomskih kriza. U svom evolutivnom razvoju kapitalizma, nosioci privredne delatnosti su postajali sve složeniji i glomazniji, pa je i sistem otuđenja postajao sve izraženiji kod svih subjekata (radnik-menadžer-vlasnik). Takođe, javlja se dilema da li postoji granica proizvodnje i potrošnje ili njihova korelacija uslovljava beskonačno povećanje preteranih špekulacija, što i ubrzava procese protivrečnosti i izazivanja ekonomskih kriza svetskih razmera i stvara pretpostavke i elemente kapitalističkog nihilizma. U tom smislu, otvara se dilema da izbor neće biti između korporacija i njihovih konkurenata, već u načinu izbora u pravcu poboljšanja socijalnih i ekonomskih rezultata agregata krupnih korporacija. Sa jedne strane otvaraju se nove forme etičkih i moralnih normi, ali i postavka novih vrednosti, manifestovana kroz razne vidove reformi u sistemima dru štva. Rad kao pokretač proizvodnih odnosa, moguće je posmatrati ne samo sa aspekta produktivnosti, već i etičkih i moralnih principa. Odnosno, današnja dešavanja ukazuju na problem iznalaženja trajnog rešenja u vidu nove etičke doktrine, koja za svoj cilj ima preispitivanje objektivnih dometa i istorižskih ograničenja kapitalističkog načina proizvodnje. U tom poimanju normi i vrednosti „kapitalizam jede svoju decu“.
Reference
